Karmela Marasović, Koraci, prije 1966.

Sestre Marasović, Karmela i Anka, prve su članice Fotokluba Split. Udruženju fotoamatera pristupaju 1954. godine, a nakon što je Fotoklub Split po završetku Drugog svjetskog rata ponovno osnovana 1950. godine od strane Narodne tehnike. S obzirom da su prve godine djelovanja udruge obilježene brojnim i turbulentnim promjenama – često se mijenja vodstvo udruge, mijenjaju se prostori, nedostaju osnovni tehnički uvjeti za rad itd. – pravi početak i kontinuitet aktivnosti Fotokluba možemo datirati okvirno od 1954. godine, kada vodstvo kluba preuzima ing. Ante Jaklić, a što se poklapa i sa učlanjivanjem sestara Marasović u udrugu. Te su godine obje upisale tečaj fotografije, nakon čega su od kolovoza 1954. postale i članice udruge.

Karmela Marasović, Lopoči, prije 1964.

U travnju 1959. prvi put sudjeluju na Klupskoj izložbi Fotokluba Split i u idućih gotovo 30 godina – posljednji put izlažu 1988. godine – sa svojim fotografijama redovno sudjeluju na svim izložbama u organizaciji Fotokluba Split, ali i na fotografskim izložbama i žiriranim salonima diljem Jugoslavije, Europe i svijeta (od Ceylona, odnosno Šri Lanke do Grenoblea). Godine 1960. Karmela će se zaposliti u Fotoklubu Split kao domaćica te je na tom radnom mjestu ostala cijeli svoj radni vijek, sve do odlaska u mirovinu krajem sedamdesetih. Mlađa sestra Anka po struci je bila učiteljica te je bila zaposlena u današnjoj Osnovnoj školi Marjan u Splitu, a u radu Fotokluba sudjelovala je volonterski te je početkom šezdesetih bila članica Izvršnog odbora udruge, a 1961. imenovana je i klupskom knjižničarkom. Premda u okviru klupske povijesti njihova uloga nije toliko isticana, sestre Marasović, a posebno Karmela, odigrale su važnu ulogu u razvoju i napredovanju udruge kroz godine. Karmela je vrlo pažljivo vodila klupsku arhivu te zahvaljujući njenom trudu danas imamo sačuvanu dokumentaciju iz perioda neposredno nakon osnivanja udruge, vodila je računa o slanju i primanju fotografija za izložbe i natječaje, brinula se o tamnoj komori i članstvu udruge, organizirala izlete i druženja članova. Do srpnja 2024. godine, sestre Karmela i Anka nikada nisu dobile priliku za samostalnu izložbu u matičnom Fotoklubu, usprkos 35 godina aktivnog članstva i djelovanja.

Anka Marasović, U labirintu, 1964.

Jedan od razloga zašto je tomu bilo tako zasigurno jest i taj da je fotografija jako dugo bila muška priča u koju se žene najčešće ulazile po muškoj liniji – kao sestre, kćeri i supruge fotografa i fotoamatera. Za razliku od drugih fotoamaterkinja koje se priključuju Fotoklubu Split krajem pedesetih i ranih šezdesetih, a kod kojih koje možemo jasno detektirati obiteljske/rodbinske poveznice s istaknutim članovima kluba, pozicija sestara Marasović specifična je jer one dolaze samoinicijativno, vidjevši oglas za tečaj fotografije u Slobodnoj Dalmaciji, bez prethodnog znanja ili dodira sa svijetom fotografije. 

Uz brojne već spomenute doprinose sestara Marasović za razvoj Fotokluba, njihov angažman zasigurno je utjecao i na činjenicu da je Fotoklub Split, među prvima u tadašnjoj državi, krenuo u organizaciju izložbe fotografija žena Jugoslavije, i to prigodno, na 8. ožujak, Međunarodni dan žena. Povjesničarka umjetnosti i članica Fotokluba Split, Sandi Bulimbašić prvo izdanje izložbe žena Jugoslavije datira u 1962., nakon čega se izložba održavala svake godine na Dan žena.  U osvrtu na IV. izložbu žena Jugoslavije, objavljenom u Slobodnoj Dalmaciji 22. ožujka 1965. godine, ističe se da je riječ o jedinoj međurepubličkoj izložbi žena te da bi, obzirom na tu činjenicu, izložba trebala okupiti i širi krug izlagača, te da su sve do sada održane izložbe bila zadovoljavajuće, ali nijedna nije pružila povod za naročito oduševljenje. Dalje u osvrtu autor teksta ističe Karmelu Marasović kao jednu od najzaslužnijih žena foto-amatera u Splitu. 

Međutim, članicama udruge, niti njihovu radu, doista nije bilo posvećeno dovoljno pažnje. O percepcije fotografkinja i ženske fotografije u to vrijeme simptomatičan je i navod tog istog autora u kojem kaže »Pristupajući izložbi nije lako na radovima uočiti posebne oznake iz kojih bi se vidjelo da je ovo – izložba žena. Dapače ima i takvih – kao naprimjer fotosi prvonagrađene Anice Vranković iz Zagreba koje bismo po sigurnosti i jasnoći kojom su izvedeni lako mogli pripisati bilo kojem majstoru.« Godine 1967. obje sestre stekle su zvanje fotoamater prve klase te su prema dokumentima dostupnima u arhivi Fotokluba Split, šezdesetih i sedamdesetih godina u izlagačkoj aktivnosti u samom vrhu članstva, odmah nakon renomiranih kolega – Nikole Vučemilovića, Zvonimira Buljevića, Čedomira Butine i Ante Verzzotija. Ipak, nagrade osvajaju dosta rjeđe od muških kolega, a i rijetke su reprodukcije njihovih fotografija u katalozima/deplijanima izložbi.

Nažalost, danas u arhivi Fotokluba Split sačuvan je samo skroman dio njihova bogatog fotografskog opusa, dok je još jedan manji dio sačuvan u privatnim, obiteljskim materijalima koje je za potrebe izložbe u Fotoklubu ustupio gospodin Ljubomir Erdelez, nećak preminulih Karmele i Anke. Sačuvane fotografije svjedoče da je područje njihova fotografskog interesa bilo prilično široko – od tehničkog eksperimentiranja koje bi ih često vodilo u apstrakciju, portretne fotografije pa do reporterskih fotografija nastalih na brojnim putovanjima i izletima u prirodu. U tom smislu posebno je interesantna sklonost eksperimentu i apstraktnim motivima koji nisu klasično ženske teme, kao što su to pejzaži ili portreti djece. Taj specifičan pomak ka apstrakciji zapaža i povjesničarka umjetnosti Vanda Ekl, pišući o Salonu fotografije u Rijeci 1971. godine na kojem je Karmela Marasović osvojila treću nagradu – »Među snimateljima koji su znali kamerom postići efekte žive, raskošne materije (približavajući se apstraktnim slikarskim rezultatima) istaknuta je nagradom Karmela Marasović (Split).« Raznorodnost tema i pristupa, spremnost na eksperiment i istraživanje, potvrđuju nam da je ženska strana splitske fotografske priče nije niti najmanje zaostajala te da su sestre Marasović od samog početka djelovale potpuno ravnopravno sa svojim kolegama, sudjelujući svojim radom u stvaranju važne dionice povijesti hrvatske fotografije. 

Ana Žanko

Sestre Karmela i Anka (Ankica) Marasović rođene su u Splitu 1913. i 1927. godine u brojnoj splitskoj obitelji pomorca Šimuna (Šime) i krojačice Florjane (Flore) r. Vučetić. Uz braću Antu (Tonća) i Petra te sestru Katicu – Karmela je bila najstarije, a Ankica najmlađe dijete. Cijeli život provele su zajedno – dijeleći i zajedničku ljubav prema fotografiji a njihova zapažena djela uglavnom su nastajala na brojnim izletima i putovanjima. Karmela je veći dio svog radnog vijeka (od 1960. do kraja sedamdesetih) provela kao »domaćica« – jedina službena zaposlenica Fotokluba Split. Ostala je zapamćena kao dobri duh Fotokluba,  prepoznatljiva po vedrini i duhovitost te uvijek spremna pomoći drugima. Anka je bila učiteljica i gotovo cijeli radni vijek provela je u splitskoj Osnovnoj školi Marjan, odgajajući brojne generacije učenika, a u radu Fotokluba Split sudjelovala je volonterski.  U aktivnostima Fotokluba sudjelovale su sve do kraja osamdesetih. U razdoblju od 1959. do 1979. godine Karmela je sa svojim fotografijama sudjelovala na 163, a Anka na 146 izložbi, osvajajući brojne nagrade i pohvale za svoje fotografije. Godine 1967. stekle su zvanje fotoamatera prve klase. Karmela i Anka Marasović preminule su u Splitu 2005. godine.