Godina 1911. grad Split dobiva svoj prvi klub fotografa amatera, preteču današnjeg Fotokluba Split. Najzaslužniji za osnivanje i pokretanje Photokluba – kluba fotografa amatera, bili su  profesori splitske Velike realke, Juraj Božičević i Umberto Girometta. Osnivanje udruženja inicirao je profesor Juraj Božičević početkom siječnja 1911. godine, a konstituirajuća skupština Photokluba održala se u nedjelju, dana 26. ožujka 1911. godine u 11 sati prijepodne, u maloj dvorani Bioskopa Karaman.[1] Prema preslici dokumenta koji se danas nalazi u arhivi Fotokluba Split za predsjednika udruge izabran profesor Juraj Božičević, za potpredsjednika inženjer Ivo Slauss, za tajnika udruge Umberto Girometta, a za rizničara/blagajnika izabran je Angjeo Katalinić. Riječ je redom o uglednim građanima Splita čiji je društveni aktivizam zasigurno uvelike utjecao na život grada početkom novog stoljeća.

Profesor Juraj Božičević u Split dolazi na službu kao profesor deskriptive u Velikoj realci. Autor je prvog tiskanog fotografskog priručnika u Hrvatskoj, objavljenog 1909. godine pod nazivom Uputa u fotografiju. O popularnosti fotografije i na našim prostorima svjedoči  činjenica da je Božičevićev priručnik doživio i drugo, dopunjeno izdanje, objavljeno u Zagrebu 1927. godine. Službujući na Velikoj realci, Božičević je zasigurno tamo upoznao i Umberta Giromettu, profesora geografije, fizike i prirodopisa, strastvenog zaljubljenika u prirodu, naročito dalmatinske planine, njihove špilje i jame. Osim kao suosnivač i tajnik Photokluba, profesor Girometta odigrao je značajnu ulogu u povijesti Splita kao suosnivač, upravitelj i kustos Prirodoslovnog muzeja u Splitu te suosnivač planinarskih društava HPD-a Mosor i HPD-a Biokovo, a zaslužan je i za osnivanje Sekcije za istraživanje kraških pojava (1927.), današnje Speleološke sekcije HPD-a Mosor. Također, autor je brojnih članaka o svojim istraživanjima i putovanjima, objavljivanih u različitim tematskim časopisima poput Hrvatskog planinara, Ribara, Glasnik geografskog društva[1]i ostalima. Imajući u vidu navedeno, može se pretpostaviti da je profesor Girometta fotografski dokumentirao svoja putovanja i istraživanja, ali nažalost, većina fotografija danas više ne postoji. Tek manji broj fotografija sačuvan je danas u obiteljskoj arhivi njegovih nasljednika, ali većinom bez potpisa i datacije.

Nekoliko fotografija prvog blagajnika/rizničara udruge, Angjela Katalanića sačuvalo se u obiteljskoj arhivi nasljednika obitelji Katalinić. Zahvaljujući brižnosti njegovih nasljednika do danas je sačuvana Katalinićeva portretna fotografija iz 1892. godine (snimio Henrik Wieser), kao i nekoliko fotografija sa samog početka prošlog stoljeća na kojima je Angjeo fotografiran u obiteljskom perivoju ispred vile na Katalinića brigu ili u šetnji s obitelji (okvirna datacija nastanka fotografija je 1900. – 1910. godina). Angjeo Katalinić pripadao je redu najuglednijih Splićana na prijelazu stoljeća, a prema arhivi Fotokluba Split, izgledno je da je upravo on, kao vjerojatno najimućniji među osnivačima Photokluba, darovao jedan od obiteljskih prostora na splitskoj Rivi za potrebe rada udruge. Među osnivačima Photokluba, jedino o prvom potpredsjedniku udruge, inženjeru Ivanu Slaussu, nemamo nikakve biografske podatke niti sačuvane fotografije.

Aktivnost Photokluba zamrijet će u dramatičnim društvenim okolnostima Prvog svjetskog rata, a odlaskom profesora Božičevića u Zagreb (1919.) udruga će ostati bez predsjednika i inicijatora većine aktivnosti. Fotoklub će u više navrata pokušati revitalizirati profesor Girometta, ali bez uspjeha. On će svoje fotografske afinitete nastaviti razvijati kroz djelatnost fotosekcije Hrvatskog planinarskog društva Mosor, u kojem će ostati aktivan član i pokretačka snaga većine projekata sve do nagle i tragične smrti na Marjanu 1939. godine. Giromettinom smrću, ugasila se nada u revitalizaciju prvog izdanja splitskog fotokluba. Usprkos postojanju velikog broja amatera i snažnoj fotografskoj djelatnosti, organizirano fotografsko udruženje u gradu neće postojati sve do 1950. godine.

Fotoklub kroz povijest

Premda se fotografija u Splitu nastavila razvijati i njegovati i bez službenog postojanja udruženja fotografa amatera, 1950. godine osnovan je u okviru Gradskog odbora Narodne tehnike Inicijativni odbor s ciljem osnivanja i revitalizacije djelatnosti fotokluba. Na samom početku, fotoklub je osnovan kao Klub foto-kino amatera, da bi se već početkom 1952. godine iz Kluba foto i kinoamatera izdvojili kinoamateri koji će do danas nastaviti samostalno djelovanje kao Kino klub Split. U Obrascu za registraciju udruge iz 1958. godine navodi se da je osnivačka skupština održana je u srpnju 1950. godine. Skupštinu je u ime Inicijativnog odbora vodio inženjer Ante Jaklić koji je izabran i za predsjednika udruge. Od 1954. do 1959. godine udruga se zoveFotoklub »Adolf Doležal« Split[1],  a odlukom Izvršnog odbora od 15. svibnja 1959. udruga se zove samo Fotoklub Split.

---

[1] Adolf Doležal, Čeh, zajedno s dvojicom braće sudjelovao je u antifašističkoj borbi na području Dalmacije za vrijeme Drugog svjetskog rata, te je kao partizanski prvoborac poginuo u Rupotinama (nedaleko od Splita) 17. veljače 1942. Njegova braća Tadija i Tomaš na dalmatinskom su ratištu izginula u travnju i listopadu 1944. godine. Sva trojica su pokopana u Solinu na Gospinom otoku.

O izložbenim aktivnostima udruge početkom pedesetih nema puno podataka. Sandi Bulimbašić i Duško Kečkemet koji su se bavili istraživanjem tog razdoblja povijesti Fotokluba Split, kao prvu izložbu navode skupnu izložbu u organizaciji Narodne tehnike postavljenu u Gradskom muzeju u studenom 1950., a u okviru koje izlažu i tadašnji članovi Fotokluba. Poznato je da je u listopadu 1952. godine održana Prva klupska izložba u prostorijama udruge na Rivi te da je 1953. udruga od strane Saveza foto i kino amatera Jugoslavije – Zemaljskog odbora za Hrvatsku dobila zadatak organizirati i ugostiti u Splitu Treću republičku izložbu umjetničke fotografije u čast Dana mornarice. Udruga je već po samom osnutku krenula s edukativnim aktivnostima te su prvi tečajevi održani su već tijekom srpnja/kolovoza 1950.

U drugoj polovici pedesetih godina vodstvo Fotokluba preuzima inženjer Ante Jaklić, čiji je nesebičan angažman i zalaganje uvelike doprinio daljnjem razvoju i napretku Fotokluba Split. Za vrijeme njegova vodstva Fotoklub je doživio pravu procvat – uz edukativnu (tečajevi za fotoamatere) i izlagačku djelatnost, započet će i različiti diskurzivni programi te će tzv. fotoutorak postati razlog za redovito okupljanje članstva uz stručna predavanja, projekcije i komentiranje fotografija, analize izložbi i slično. Takvi oblici druženja bili su važni jer su članovi počeli intenzivnije sudjelovati na domaćim i međunarodnim fotografskim natječajima te bi kroz susrete u klubu odlučivali o izboru i kvaliteti fotografija za kolekcije s kojima će se Fotoklub Split predstavljati široj publici. Formirana je i posebna komisija za pregled i ocjenu fotografija koje će se slati na pojedine izložbe, preteča današnjeg Umjetničkog savjeta udruge.

U tom razdoblju oživjela je i izlagačka djelatnost. U kolovozu 1955. u Domu kulture (danas Biskupova palača) otvara se Treća dalmatinska izložba fotografije na kojoj sudjeluje 108 autora sa 379 radova. U ljeto iste godine održat će se i Prva međuklupska izložba na kojoj će sudjelovati fotoklubovi iz Dubrovnika, Korčule, Karlovca, Zagreba, Vinkovaca i Zadra, sa 108 fotografija i 48 autora. Nakon četverogodišnje pauze obnavlja se i praksa klupske izložbe te će u siječnju 1956. biti otvorena Druga klupska izložba na kojoj će sudjelovati 14 izlagača sa 75 fotografija, a prvu nagradu odnosi Ivo Eterović fotografijom Ribarova hraniteljka. Godina 1956. donosi također i prvu pravu izložbu gostujućih autora – uglednih zadarskih fotografra, braće Ante i Zvonimira Brkana – koja će se održati u prostorima Fotokluba Split i koja će biti popraćena prodajnim katalogom s reprodukcijama izloženih fotografija. Konačno, 1958. godine Fotoklub Split bilježi i prve samostalne izložbe svojih članova – Petra Jovića i Ante Jaklića, potom šezdesetih Ljubomira Garbina i Ivana Filipina, a nakon prijašnje izložbe braće Brkan, uslijedit će i pozivne izložbe Toše Dabca i Ante Roce.

Godine 1959. dogodila se i prva izložba/kulturna razmjena izravno s jednim inozemnim fotografskim udruženjem – Club Photographique de Paris Les 30 x 40, što se nastavilo i idućih godina kroz gostovanja fotografskih udruženja iz Münchena (1963.), Bordeauxa (1964.), Čehoslovačke (1965.) i Pescare (1974.). Krajem 1960. organizirana je i Druga internacionalna izložba fotografije,nažalost i posljednja takva karaktera, nakon koje udruga više neće organizirati internacionalne izložbe, vjerojatno zbog financijske zahtjevnosti projekta. Na izložbi je prikazano 200 fotografija iz 10 europskih država, među kojima i radovi desetorica članova Fotokluba Split.

Početkom šezdesetih kvaliteta Fotokluba pomalo se potvrđuje kroz brojne nagrade i priznanja, među kojima svakako valja istaknuti Pariško bijenale 1962. godine, kada je kolekcija Fotokluba Split bila posebno zapažena te je organizator izložbe, Međunarodni centar za umjetničku fotografiju u Parizu, pohranio sve izložene fotografije u svojoj fototeci. Iz Francuske će za udrugu stići i još jedno veliko priznanje, kada Fotografski savez Francuske uvrštava Fotoklub Split na svjetsku listu najboljih klubova i zatražuje kolekciju od 30 radova splitskih fotoamatera.^[1] Krajem šezdesetih, na međunarodnoj izložbi fotografije u Grenobleu Fotoklub, uz pojedinačne nagrade članovima, osvaja i Grand Prix.

Iako u Fotoklubu od samih početaka djeluje određeni broj žena fotoamaterkinja, one su se, u prvom razdoblju djelovanja Fotokluba, ipak nalazile u značajnoj manjini. U obrascu za registraciju udruge iz 1958. godine navodi se da udruga ima 154 člana, od čega je samo 6 žena.[2] Prema postojećim dokumentima i arhivi pristupnica za članstvo, prve su članice bile sestre Karmela i Anka Marasović koje su udruzi pristupile već 1954. godine. Šezdesetih se Fotoklubu priključuju i Gordana Malvić, Elizabeta Černe, Zojka Garbin, Ivanka Rebac, Gorana Garbin, Tonka Santini, Maja Kobol i Neda Lučev.

Sestre Marasović, Karmela i Anka, svojim su nesebičnim angažmanom i radom obilježile ranu povijest udruge. Karmela je bila dugogodišnja domaćica klupskih prostorija, brinula se o članstvu, korespondenciji, slanju i primanju fotografija za izložbe, a Anka je određeno vrijeme bila članica Upravnog odbora udruge. Osim toga, obje su bile iznimno talentirane fotografkinje i njihovi su radovi ostvarivali zapažen uspjeh na brojnim klupskim i međuklupskim izložbama.  Angažman sestara Marasović u Fotoklubu zasigurno je utjecao na činjenicu da će Fotoklub Split, među prvima u tadašnjoj državi, krenuti u organizaciju izložbe fotografija žena Jugoslavije, i to prigodno, na 8. ožujak, Međunarodni dan žena. Prvo izdanje izložbe žena Jugoslavije datira u 1962., nakon čega se izložba održavala svake godine na Dan žena. Na izložbi je te godine sudjelovalo 11 foto-klubova iz cijele Jugoslavije.

Premda aktivnost Fotokluba ne jenjava niti u sedamdesetima, te će godine ipak donijeti svojevrsno zatišje u odnosu na prethodno razdoblje. Godine 1971. i 1972. godinu, u Galeriji fotografije održano je samo pet izložbi, od čega dvije klupske izložbe članova te tri samostalne izložbe – Vlastje Simončića iz Ljubljane, Jusufa Karaha iz Kanade i Danila Kabića iz Splita. Nešto plodonosnija bit će 1974. godina kada će Fotoklub organizirati nekoliko značajnih izložbi – izložbu Žene Ive Eterovića – velikana jugoslavenske fotografije i jednog od prvih članova Fotokluba Split (do preseljenja u Beograd), gostujuću izložbu fotokluba iz Pescare te samostalne izložbe Ljubomira Garbina, Joška Duplančića i Čedomira Butine.

Polako dolazi i do smjene generacija među članovima. Dok 1971. i dalje među najaktivnije i najuspješnije članove spadaju Nikola Vučemilović, Petar Jović, Ivan Filipin, Ljubomir Garbin, sestre Marasović i Andro Damjanić, već na popisu za 1973. godinu od velikih imena prve generacije pronalazimo samo Vučemilovića i Garbina koje po izlagačkim uspjesima slijede Čedomir Butina, Zvonimir Buljević, Fedor Vučemilović, Ante Verzotti, Petar Vranković, Aljoša Krstulović, a tu su još i Fjodor Klarić, Pero Dragičević, Branko Ostojić. U svom tekstu u Fotomonografiji Fotokluba Split povjesničarka umjetnosti Jasna Gluić istaknut će kao prijelomnu točku smjene generacija 11. općinsku međuklupsku izložbu umjetničke fotografije, koja je 27. prosinca 1977. otvorena u izložbenim prostorijama Umjetničkog salona u Krešimirovoj ulici, a na kojoj su se predstavili autori iz tadašnjih deset splitskih fotoklubova, ukupno 50 autora sa 109 fotografija. Kako ističe Gluić, »te je godine već afirmiranu plejadu imena – Ljubomir Garbin, Ivo Eterović, Nikola Vučemilović, Petar Jović, Andro Damjanić – pobjednički nadglasala svježija generacija – Zvonimir Buljević, Aljoša Krstulović, Pero Dragičević, Petar Vranković, Dražen Granić, Branko Ostojić i Čedomir Butina. Smjenu generaciju u izlagačkoj djelatnosti prati i smjena u organizacijskoj strukturi, pa je gore spomenuta mlađa generacija postupno preuzela i funkcije unutar udruge. Nažalost, arhivska dokumentacija iz tog perioda nije potpuna te je poprilično teško pratiti strukturu upravljanja udrugom, ali kao predsjednik udruge 1974. potpisuje se Andro Filipić, potom 1979. u potpisu nalazimo Fjodora Klarića, a polovicom osamdesetih (1986.) Dražen Granić. Kao tajnici udruge tijekom tih godina navode se – Milan Smodlaka, Ante Verzotti, Pero Dragičević i Branko Ostojić.

Ključan događaj krajem sedamdesetih jest obnova i preuređenje izložbenog prostora udruge koji je godinama vapio za temeljitim uređenjem, a za što udruga nikada nije mogla osigurati dovoljno financijskih sredstava. Konačno, 1979. ubrzano se krenulo u dotjerivanje svih dijelova grada kako bi Split zablistao kao domaćin Mediteranskih igara, pa je tadašnja uprava kluba zgodno iskoristila priliku za preuređenje izložbenog salona i klupskih prostorija. Idejno rješenje preuređenja izradio je, pro bono, ugledni arhitekt Jerko Rošin. Preuređenje izložbenog prostora, današnje Galerije fotografija Fotokluba Split, dalo je ozbiljan vjetar u krila radu udruge u osamdesetima. Preuređenje se posebno odrazilo, što je i očekivano, na izlagačku djelatnost koja je u tom razdoblju iznimno oživjela, pa već 1982. godine klub realizira četiri kolektivne i čak jedanaest samostalnih izložbi! Među samostalnim izlagačima su i velika imena hrvatske fotografije – Mladen Tudor, Tošo Dabac, Mitja Koman, Ante Verzotti i Joško Duplančić.

Godine 1985. izložbeni program bio je još bogatiji pa je u Galeriji Fotokluba bilo postavljeno rekordnih 29 izložbi, među kojima ćemo istaknuti gostovanje članova fotoklubova Kragujevac i Zagreb, izložbe domaćih autora Petra Dabca, Tomislava Peternaka, Darka Šatalića, Ante Brkana, Aljoše Krstulovića, Šime Strikomana, Marija Javorčića i Stephana Luphina, ali i gostovanje nekoliko autora iz inozemstva – svjetski poznatog fotografa Gillesa Peressa s izložbom Novi robovi Europe (Peressovi radovi između ostalog izlagani su u njujorškoj MoMi, muzeju Metropolitan, Victoria and Albert Museum – najvećem svjetskom muzeju primijenjene umjetnosti i dizajna), slovenskog fotografa Janeza Juvana te kanadsko-francuske fotografkinje Alix Cléo Roubaud. U drugoj polovici osamdesetih svoje će izlagačke karijere u Galeriji Fotokluba Split započeti i Stipe Božić, sjajnom izložbom Himalaja, ljudi i planine, potom Zrinka Buljević, Valentino Bilić-Prcić, Fedor Vučemilović, Ivo Pervan, Ivica Bošnjak, Igor Sillani i brojni drugi.

Posljednje desetljeće 20. stoljeća za Fotoklub Split započelo je dopisom dugogodišnjeg tajnika Foto kluba Zagreb, Vladka Lozića, koji će od Marija Javorčića, tadašnjeg tajnika Fotokluba Split, zatražiti fotografije splitskih autora koji su sudjelovali na republičkim izložbama od 1951. pa do 1969. godine, a kako bi iste bile uvrštene u centralnu zbirku hrvatske amaterske fotografije i da bi se pokrenuo proces zaštite zbirke kao kulturnog dobra pri Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture.[1] Tako će, u osvit novog tisućljeća, u prvim danima siječnja 1990. godine, simbolički biti izraženo još jedno veliko priznanje splitskim fotoamaterima pedesetih i šezdesetih koji su svojim radom i uspjehom postavili čvrste temelje i visoko podignuli ljestvicu generacijama koje su došle nakon njih. Dvije godine kasnije, 1992. godine nacionalni Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu zatražit će fotografije Ivana Filipina, Marija Javorčića, Pere Vrankovića, Božidara Vukičevića, Ljubomira Garbina i Ive Tolića za potrebe velike retrospektivne izložbe Hrvatska fotografija od 1950. do danas kojom se, između ostalih aspekata, željelo ukazati i na ulogu fotoklubova u razvoju fotografije, kao i na visoke standarde koji su unutar takvih udruženja postavljeni.[2] Jasminka Babić, u svom tekstu Fotoklub Split u zadnjem desetljeću 20. stoljeća, i na početku 21. stoljeća, istu će, 1992., označiti kao prijelomnu točku za novu smjenu generacija u Fotoklubu, što će postati razvidno na 24. općinskoj izložbi, kada dvije nagrade za kolekciju odlaze u ruke mladih fotoreportera Slobodne Dalmacije – Bože Vukičevića i Matka Biljka.[3] U tekstu Portret – trenutak istine objavljenom povodom spomenute izložbe selektor Ante Verzotti istaknut će da je 24. općinska izložba bitno drukčija od prethodnih jer su prvi put na jednom općinskom susretu u velikom broju zastupljeni radovi profesionalaca, fotoreportera Slobodne Dalmacije, odnosno jednoj amaterskoj smotri ček pedeset posto gradiva čine profesionalci.[4] Ključni odmak od tradicije prijašnjih općinskih izložbi, prema Verzottiju, jest odmak autora od tzv. larpurlartističke fotografije, a u korist informativne (dokumentarne) fotografije.

Raspad Jugoslavije, društvena previranja i tragedija Domovinskog rata, događaji su koji će, nažalost, postati ključni motivi devedesetih, a fotografija i fotoreporteri postat će nezamjenjivo oružje borbe za istinu i pravdu – podjednako važni za sve zaraćene strane. Čitava generacija fotografa, fotoreportera, provest će te godine rasuta od bojišta do bojišta, riskirajući živote kako bi svojim fotografijama dokumentirali i svijetu prenijeli razmjere ratnih užasa u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Istovremeno, angažman za različite nacionalne i strane medijske agencije, zahtijevat će od fotoreportera viši standard fotografije, što će značajno doprinijeti profiliranju kadra. Splitski fotoklub okuplja u to vrijeme neke od najboljih mladih hrvatskih  fotoreportera – uz već spomenute Biljka i Vukičevića, tu su i Tom Dubravec, Tomislav Bekavac, Jakov Prkić, Nikola Vilić, Mario Strmotić. Temom rata, na nešto drukčiji način, bavio se i Mario Javorčić (tadašnji tajnik Fotokluba Split, tajnik u razdoblju od 1987. do 2001.), Feđa Klarić i brojni drugi. Devedesetih se afirmira i Valentino Bilić-Prcić, čija je izlagačka karijera započela u Galeriji fotografije Fotokluba Split 1987. s izložbom Možda je to to u koautorstvu s Renatom Stefanovićem, potom u Fotoklubu izlaže i zajedno s Mirkom Pivčević, a njegov fotografski rad predstavlja konceptualni odmak od vladajuće fotoreporterske paradigme tih godina. U istu bismo kategoriju mogli svrstati i Rina Efendića i Marija Javorčića, čiji su radovi također bliži ranijim, larpurlartističkijim postulatima fotografije, s tendencijom socijalne angažiranosti i kritičkog promišljanja društvenih pojava.

Usprkos ratnim zbivanjima i sumornoj atmosferi, izlagačka djelatnost u Galeriji fotografija Fotokluba Split ne stagnira. Tijekom godina u Galeriji fotografije u Marmontovoj bit će postavljane samostalne izložbe članova, kolektivne izložbe poput općinske i klupske, a gostovat će brojni domaći i inozemni autori, spomenut ćemo tek neke – Stipe Božić, Stane Klemenc, Mio Vesović, Robert Marić, Zvonimir Buljević, Živko Bačić, Boris Cvjetanović. Ne jenjava niti edukativna djelatnost te će udruga nastaviti provoditi program tečajeva za fotoamatere pod vodstvom afirmiranih članova kluba – Ante Verzottija, Pere Dragičevića, Aljoše Krstulovića.

Početkom novog tisućljeća, 2001. godine dugogodišnji zaslužni član, ugledni fotoreporter Slobodne Dalmacije i urbana legenda grada, Fjodor Feđa Klarić, bit će izabran za predsjednika udruge i na tom mjestu ostati četiri predsjednička mandata, sve do 2017. Godine 2014. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske proglasilo je Fotoklub Split, zajedno s prostorom udruge – Galeriju fotografije, foto-laboratorij, uredski prostor i pomoćne prostorije – zaštićenim kulturnim dobrom pri Registru kulturnih dobara zbog kontinuirane izlagačke djelatnosti, značajne uloge za povijest grada Splita i iznimnog doprinosa u razvoju splitske i hrvatske fotografiji. Galerija fotografije i Fotoklub Split – pojedinačno zaštićeno kulturno dobro, upisano je u Registar kulturnih dobara RH pod oznakom Z- 6235[1]. Događaj od posebne važnosti za Fotoklub Split svakako je bilo i objavljivanje Fotomonografije Fotokluba Split koja je nakon dugogodišnjih priprema i planiranja objavljena 2004. godine.[2]

Izlagačka djelatnost u Galeriji fotografije, iako povremeno oscilirajući u kvaliteti, slijedila je kvantitetu i intenzitet iz osamdesetih i devedesetih, producirajući 20-ak izložbi godišnje. Ovdje ćemo istaknuti dvije najznačajnije, jubilarne retrospektive – 100 autora kroz 100 godina Fotokluba Split (2011.) i 60 godina Galerije fotografije Fotokluba Split (2016.), kojima su predstavljeni najznačajniji autori i njihovi najpoznatiji i najreprezentativniji radovi. Selektor za stogodišnju retrospektivu bio je Ante Verzotti, a za šezdesetu obljetnicu Galerije selekciju fotografija izvršio je Pero Dragičević. Izložba radova splitskih fotografa tijekom stoljeća postojanja Fotokluba gostovala je u Rijeci, Zagrebu, a stigla je čak i do Francuske gdje je odradila mini-turneju po francuskim gradovima – od prijestolnice fotografije Pariza, preko Brugesa do Pompeya. Pariška izložba bit će popraćena katalogom s tekstom o povijesti Fotokluba Split i njegovu značaju za splitsku kulturnu scenu, autorice Sandi Bulimbašić.[3]

Zahvaljujući trudu i angažmanu člana Fotokluba Split Valentina Bilića-Prcića, Split je 2006. postao domaćin međunarodne natječajne izložbe World Press Photo, prestižnog natjecanja novinske fotografije koji se svake godine predstavi u stotinjak gradova u preko 50 država svijeta. Izložba World Press Photo po prvi put je u Hrvatskoj gostovala u Zagrebu, 2005. godine, nakon čega je iduće tri godine gostovala samo u Splitu, a posljednja godina splitskog domaćinstva bila je 2013. nakon čega  se Grad Split povukao iz financiranja projekta, a Fotoklub Split kao partner na projektu, nije mogao samostalno iznijeti financijsku zahtjevnost organizacije takvog događaja. Zbog opsežnosti izložbe, na koju se godišnje prijavi nekoliko tisuća fotografa s nekoliko desetaka tisuća fotografija, izložba nikada nije bila postavljena u Galeriji fotografije Fotokluba Split, već je mijenjala lokacije – od nesuđenog Akvarija na Bačvicama, preko Multimedijalnog kulturnog centra pa do Dioklecijanovih podruma – ali je uvijek bila izrazito visoko posjećena.

Godina 2017. po prvi put u povijesti, vodstvo udruge je preuzela žena. Čast je pripala istaknutoj fotografkinji Maji Prgomet, uz koju su u Izvršnom odboru u aktualnom mandatu i Vicko Vidan kao potpredsjednik te Vlatka Vela, Valentino Bilić-Prcić i Milan Šabić kao članovi Izvršnog odbora. I prije nego li je postala prvom predsjednicom Fotokluba, Maja Prgomet istaknula se aktivnošću u udruzi i pokretanjem različitih projekata. U suradnji s udrugom za promicanje vizualne umjetnosti i poticanje kreativnog izražaja – Klika na njenu inicijativu Fotoklub će organizirati prvi Split fotomaraton 2011. godine, kao kulturno-zabavnu rekreativnu manifestacija koja se održava u gradovima diljem svijeta spajajući fotografsku kreativnost i rekreaciju. Prgomet će uključiti Fotoklub Split u globalnu humanitarnu inicijativu Help!Portrait kojom profesionalni fotografi žele omogućiti besplatne profi fotografije široj zajednici, ljudima koji inače sebi ne bi mogli priuštiti profesionalno snimanje. Kao predsjednica udruge inicirala je pokretanje prvog splitskog festivala fotografije –  Split Formata.

Izložbeni prostor udruge, Galerija fotografija, danas je kultno mjesto gdje rado navraćaju svi – umirovljenici poslije peškarije, mladi poslije đira po Rivi, neki fotografi amateri, neki samo zaljubljenici u fotografske slike – i rado polemiziraju o izloženim fotografijama. Takvu visoku posjećenost i dinamičnost u komunikaciji s posjetiteljima Fotoklub Split zasigurno duguje i činjenici što kroz svoju stoljetnu povijest nije nikada postao elitistički prostor, ograničen za uzak krug stručnjaka i akademskih umjetnika, kako se to često dogodi s prestižnim izlagačkim prostorima. Naprotiv, Galerija fotografije razvila se tijekom godina u izrazito demokratičan prostor, otvoren i pristupačan svima, čemu svjedoči i popriličan broj partnerskih projekata, uključivanje u humanitarne akcije i projekte od važnosti za grad Split i njegove građane.